Aoshima, poznati japanski mačji otok, poznat je po impresivnom broju mačaka, kojih daleko nadmašuje ljudsku populaciju. Procjenjuje se da na ovom otoku živi preko 100 mačaka na svakih 5 stanovnika. Istodobno, ovaj je otok primjer demografskih izazova s kojima se suočavaju ruralne i otočne zajednice u zemlji.
Smješten 35 minuta vožnje trajektom od obale prefekture Ehime na otoku Shikoku, najmanjem od četiri glavna japanska otoka, Aoshima je jedan od 11 japanskih otoka poznatih po velikoj populaciji mačaka. Iako oskudan trgovinama, restoranima i smještajem, otok privlači turiste željne otkrivanja osamljene zajednice u kojoj su, može se reći, mačke glavni stanovnici.
subjekt
Mačke i njihovo neizbježno propadanje
Prije deset godina, oko 200 divljih mačaka živjelo je na Aoshimi, japanskom mačjem otoku, od kojih su većina bili potomci onih koje su ribari doveli u borbu protiv glodavaca. Danas se populacija mačaka smanjila na oko 80, od kojih je većina stara i pati od raznih bolesti poput sljepoće ili bolesti dišnog sustava uzrokovano srodstvom.
Naoko Kamimoto, jedna od četiri preostale stanovnice otoka, govori o tome kako se trudi brinuti za te životinje, ali priznaje da će mačka, kada nestane, vjerojatno tiho umrijeti. Groblje mačaka i dalje je dobro čuvana tajna mještana.
Demografska kriza otoka
Aoshima je također žrtva demografskog pada Japana. Od 900 stanovnika neposredno nakon Drugog svjetskog rata, otok je 2017. pao na samo 13 stanovnika. Danas je ostalo samo četvero ljudi: Naoko i njezin suprug Hidenori te još jedan par koji preferira anonimnost.
Naoko priznaje da je budućnost sumorna: „Doći će dan kada na otoku više neće biti ni ljudi ni mačaka. Sve što možemo učiniti je brinuti se o njima dok smo ovdje."
Sterilizacija, neizbježno rješenje
Kako bi kontrolirale populaciju mačaka, lokalne su vlasti 2018. godine pokrenule program sterilizacije koji se provodi uz pomoć Veterinarske udruge prefekture Ehime. Od tada se više nisu rađali mačići, a broj životinja se konstantno smanjuje. Kiichi Takino, predstavnik Aoshima Cat Protection Society, uspoređuje otok sa skloništem za mačke i smatra da su preventivne mjere bile ključne kako bi se izbjegla neizvodljiva situacija.
Iako se bračni par Kamimoto još uvijek snalazi, nedostatak medicinskih usluga na otoku mogao bi i njih natjerati da odu. Ako otok ostane pust, volonteri i skloništa za životinje primit će preostale mačke da se o njima brinu do kraja njihovih dana.
Konačna izjava o ugroženom otoku
Fumiko Ono, profesorica veterine, tvrdi da je sterilizacija najbolji izbor u sadašnjim uvjetima. Međutim, upravljanje populacijom mačaka ostaje izazov, a njihovo premještanje u nove domove moglo bi biti krajnje rješenje.
Na Aoshimi, japanskom mačjem otoku, propadanje otoka vidljivo je na svakom koraku: napuštene kuće, prozori prekriveni požutjelim novinama i oronule zgrade samo su neki od znakova njegovog postupnog nestajanja. Turisti koji svakodnevno stižu na otok s mačkama se druže samo nakratko, dok se Naoko, prozvana "mačja majka", neumorno brine za njih.
Iako vezani za svoj otok, Kamimotoi održavaju jasnu granicu između svojih života i života mačaka: "Mi ih smatramo kućnim ljubimcima, ali one imaju svoj teritorij, a mi imamo svoj", kaže Hidenori.
Unatoč poteškoćama, Naoko ostaje optimistična: "Aoshima nije tematski park za mačke. To je živi otok koji diše – što je duže moguće.”
