
Kalicivirus, također poznat kao mačja koriza, je virusna bolest koja pogađa mačke. Uzrokuje ga virus iz obitelji Caliciviridae. Kalicivirus je vrlo zarazan i može se brzo širiti među mačkama. Virus može dugo preživjeti u okolišu, što olakšava infekciju.
Postoji nekoliko sojeva kalicivirusa (mačja koriza) koji mogu uzrokovati bolest, a točan način prijenosa i infekcije može varirati.
subjekt
Prijenos mačjeg kalicivirusa (mačja koriza)
Glavni izvori zaraze su: kontakt s drugim bolesnim mačkama, podovi, zdjelice, pijesak, kreveti i neoprane ruke vlasnika koji su bili u kontaktu sa zaraženom mačkom.
Kontaktirajte izravno: Mačke se mogu zaraziti izravnim kontaktom s drugim zaraženim mačkama. To se može dogoditi kroz interakciju između zaraženih životinja, poput međusobnog ljubljenja ili lizanja, ali i kroz svađu ili kroz zaražene izlučevine, poput iscjetka iz nosa ili sline.
Kontakt neizravan: Virus može preživjeti na kontaminiranim površinama, kao što su igračke, zdjelice za hranu, kavezi ili drugi predmeti, a zatim se može prenijeti na druge mačke preko tih kontaminiranih predmeta. Na primjer, zdrava mačka može se zaraziti ako pomazi igračku koju je nedavno koristila zaražena mačka.
Aerogen: Kalicivirus se također može širiti aerosolima, malim česticama koje se oslobađaju u zrak kada zaražena mačka kiše ili kašlje. Mačke u zatvorenom prostoru, kao što je sklonište za životinje ili skupina mačaka koje žive zajedno, mogu biti u opasnosti od prijenosa virusa zrakom.
Calicivirus može preživjeti tjedan dana na predmetima ili područjima s kojima je zaražena mačka došla u kontakt.
Nakon infekcije, mačke mogu prenositi virus oko 30 dana kroz sekret iz nosa i oko. Nakon tog razdoblja virus se može potpuno eliminirati. Manje od 50% mačaka može nositi virus 75 dana i ponovno se zaraziti nakon oporavka.
Calicivirus je vrlo teško uništiti u skupini mačaka.
Simptomi kaliciviroze mačaka
Kliničke manifestacije kaliciviroze mogu varirati ovisno o soju virusa i zdravstvenom stanju mačke. Uobičajeni simptomi uključuju:
Nazalna i očna kongestija: Mačka može imati obilan, vodenast iscjedak iz nosa i očiju. To može dovesti do stvaranja krasta oko nosa i očiju.
Kihanje: Zaražena mačka može često kihati.
Oralni čirevi: Neki sojevi kalicivirusa mogu uzrokovati bolne čireve u ustima i jeziku. To može uzrokovati poteškoće u jelu i gutanju.
Pretjerano lučenje sline: Mačka može pretjerano sliniti zbog boli i nelagode u ustima.
Apatija i gubitak apetita: Mačka može biti manje aktivna i može odbijati hranu zbog boli.
Vrućica: Mačka može dobiti blagu do umjerenu temperaturu.
U teškim slučajevima, kaliciviroza može dovesti do upale pluća, artritis i druge komplikacije. Težim manifestacijama bolesti sklonije su mlade mačke, starije mačke i one s oslabljenim imunološkim sustavom.
Klinički oblici bolesti
Jednostavan oblik: Ovo je najčešći oblik kalicivirusa i karakteriziraju ga blagi do umjereni simptomi. Mačka može doživjeti začepljenost nosa, kihanje, iscjedak iz očiju i čireve u ustima. Mačka obično održava apetit i opće zdravstveno stanje je relativno dobro. U ovom obliku mačka se može oporaviti za nekoliko tjedana bez specifičnog liječenja.
Srednji oblik: Ovaj oblik karakteriziraju ozbiljniji simptomi i mogu utjecati na opće stanje mačke. Uz uobičajene simptome kao što su začepljenost nosa, kihanje i čirevi u ustima, mačka može doživjeti groznicu, prekomjerno slinjenje, gubitak apetita i letargiju. Ponekad se mogu pojaviti dodatne komplikacije, poput upale pluća ili artritisa. Simptomatsko i potporno liječenje često je potrebno kako bi se mačka oporavila.
Teški oblik: Ovo je najteži oblik kaliciviroze i može biti smrtonosan. Kod ovog oblika simptomi su intenzivni, a mačka ima opsežne i duboke čireve u ustima, krvarenje, tešku i bolnu upalu u ustima, poteškoće u hranjenju i gutanju, visoku temperaturu i tešku letargiju. Mačka može potpuno odbijati hranu i vodu. Liječenje mora biti intenzivno i može uključivati davanje antibiotika, protuupalnih lijekova i rehidracijske terapije. Ponekad mogu biti potrebne stomatološke ili kirurške intervencije za liječenje povezanih komplikacija.
Liječenje kalicivirusa (mačja hrskavica)
Liječenje kaliciviroze (mačje hunjavice) uglavnom je simptomatsko i potporno, budući da trenutačno ne postoji specifično antivirusno liječenje. Cilj terapije je ublažiti simptome, održati hidrataciju i uhranjenost mačke te spriječiti ili liječiti povezane komplikacije.
Evo nekoliko važnih aspekata liječenja mačjeg kalicivirusa:
Adekvatno praćenje i njega: Mačka se mora pažljivo pratiti kako bi se promatrao razvoj simptoma i na vrijeme interveniralo u slučaju pogoršanja. Pobrinite se da mačka ima ugodno, tiho okruženje i da se dovoljno odmara.
hidratacija: Ključno je držati mačku pravilno hidriranom. Ako odbije piti vodu, veterinar može preporučiti intravenozno ili supkutano davanje tekućine za održavanje ravnoteže tekućine.
Prehrana: Mačku treba poticati da jede, čak i ako ima čireve u ustima ili ima nelagodu. Meka hrana, meke konzistencije i laka za žvakanje, može biti poželjna. U nekim slučajevima, veterinar može preporučiti hranjenje kroz sondu ili ezofagealnu cijev u situacijama kada mačka odbija jesti.
Simptomatsko liječenje: Za smanjenje upale i boli, vaš veterinar može propisati nesteroidne protuupalne lijekove (AINS) ili druge analgetike prikladne za mačke. Kapi za nos i oči također se mogu koristiti za ublažavanje začepljenosti i iscjetka.
Liječenje sekundarnih infekcija: Mačke s kalicivirusom mogu razviti sekundarne bakterijske infekcije, osobito u teškim slučajevima. U takvim situacijama mogu biti potrebni antibiotici za liječenje povezanih infekcija.
Potpora imunološkom sustavu: Poboljšanje imunološkog sustava može pomoći u borbi protiv virusa i smanjiti simptome. Veterinar može preporučiti dodatke prehrani, poput vitamina C ili imunostimulanse, za jačanje imuniteta mačke.
Cijepljenje mačaka protiv mačjeg kalicivirusa
Cijepljenje ima ključnu ulogu u prevenciji mačjeg kalicivirusa. Dostupna su cjepiva protiv kalicivirusa i često su uključena u redovite rasporede cijepljenja mačaka. Važno je sa svojim veterinarom razgovarati o preporučenom rasporedu cijepljenja za vašu mačku, uzimajući u obzir njezine individualne potrebe.

Postoji nekoliko dostupnih cjepiva koja pružaju zaštita od kalicivirusa. Cjepiva se mogu dati kao dio kombiniranog cjepiva koje također štiti od drugih uobičajenih stanja kao što su mačji virusni rinotraheitis i panleukopenija mačaka. Cjepiva se mogu primijeniti supkutanom ili intramuskularnom injekcijom.
Raspored cijepljenja se razlikuje i može se prilagoditi prema dobi i zdravstvenom stanju mačke, kao i specifičnim čimbenicima rizika. Cijepljenje protiv kalicivirusa obično počinje u dobi od oko 6-8 tjedana i nastavlja se u pravilnim intervalima, obično svaka 3-4 tjedna, sve dok mačka ne navrši 12-16 tjedana. Nakon toga jesam preporučena redovita revakcinacija za održavanje imuniteta.
Važno je pridržavati se rasporeda revakcinacije koji je preporučio vaš veterinar. Trajanje zaštite cjepivom može varirati ovisno o specifičnom proizvodu koji se koristi i protokolu cijepljenja. Redovita revakcinacija neophodna je za održavanje odgovarajućeg imuniteta.
Cijepljenje protiv kalicivirusa ne pruža potpunu zaštitu u svim slučajevima. Međutim, čak i ako se mačka zarazi virusom, prethodno cijepljenje može smanjiti ozbiljnost bolesti i pomoći u izbjegavanju ozbiljnih komplikacija.
Mjere za sprječavanje infekcije mačjim kalicivirusom
Da bi spriječiti infekciju mačjim kalicivirusom (mačja hunjavica), važno je razmotriti sljedeće mjere:
Osigurajte mirno i čisto okruženje: Mačka treba živjeti u čistom i higijenskom okruženju. Redovito čistite kutiju s pijeskom i pobrinite se da su prostor za hranjenje i vodu čisti i sigurni.
Održavajte zdjelice za hranu i vodu čistima: Redovito mijenjajte i perite zdjelice za hranu i vodu kako biste izbjegli kontaminaciju bakterijama ili virusima.
Ograničite kontakt s drugim necijepljenim mačkama: Ako vaša mačka nije cijepljena protiv kalicivirusa ili drugih zaraznih mačjih bolesti, izbjegavajte izlaganje drugim mačkama koje nisu cijepljene ili čije zdravstveno stanje nije poznato.
Zaštitite mačju hranu: Pobrinite se da druge mačke u kućanstvu ili susjedstvu nemaju pristup hrani vaše mačke jer postoji rizik od prijenosa bolesti.
Osobna higijena: Nakon dodirivanja ili maženja drugih mačaka, svakako temeljito operite ruke kako biste izbjegli prenošenje klica ili virusa.
Provjerite zdravstveno stanje novih članova obitelji: Ako u obitelj dovodite novu mačku, provjerite je li zdrava i pravilno cijepljena prije nego što je dovedete u kontakt s postojećom mačkom.
Važno je uzeti u obzir ove preventivne mjere i voditi brigu o higijeni i općem zdravlju vaše mačke kako biste smanjili rizik od zaraze kalicivirusom ili drugim mačjim bolestima. Uvijek se obratite svom veterinaru za dodatne informacije i personalizirane savjete o sprječavanju bolesti kod mačaka.
3 Komentari