Što je displazija kukova kod mačaka i kako se liječi?
Koji su uzroci i kako se može liječiti ovo ortopedsko stanje koje zahvaća mačji zglob kuka.
Displazija mačjih kukova je ortopedska bolest koja uglavnom pogađa velike pasmine mačaka, kao npr. British Short Hair ili Maine Coon, ali nije neuobičajeno da se ovo stanje pojavi i kod normalnih domaćih mačaka.
Vrlo je važno da se ovo stanje može otkriti na vrijeme, jer može značajno utjecati na kvalitetu života mačke. U ovom sam članku napravio jednostavan sažetak o tome što znači displazija kukova kod mačaka, koji su simptomi i uzroci koji su doveli do ovog stanja i kako se može liječiti.
subjekt
Što je displazija kukova kod mačaka?
Mačja displazija kukova je ortopedsko stanje koje zahvaća zglob kuka, uzrokujući njegovo nenormalno funkcioniranje i na kraju propadanje. Zglob kuka je zglob tipa šarke koji se sastoji od dvije glavne komponente: acetabulum (duboka šupljina koja se nalazi u kosti zdjelice) i glava bedrene kosti (zaobljeni dio gornjeg ekstremiteta bedrene kosti). U zdravom zglobu dvije komponente savršeno pristaju, osiguravajući glatke i bezbolne pokrete.
Kod displazije kuka ovo pristajanje nije savršeno zbog malformacija acetabuluma, glave bedrene kosti ili oboje. Ove abnormalnosti dovode do neispravnog poravnanja zgloba, uzrokujući abnormalno trenje između komponenti. Ovo pretjerano i abnormalno trenje pridonosi boli, upali i, s vremenom, trošenju zglobnih tkiva, uključujući hrskavicu. Displazija kukova ograničava sposobnost kretanja mačke i može ozbiljno utjecati na kvalitetu života, osobito ako se ne dijagnosticira i ne liječi na vrijeme.
uzroci
Displazija kukova najčešće je urođeno stanje koje se genetski prenosi s roditelja na potomstvo. Međutim, na pojavu i razvoj ove bolesti kod mačaka mogu utjecati i drugi čimbenici koji pridonose oštećenju zgloba kuka, kao što su: brzi rast, pretilost ili traume zglobova nastale tijekom života mačke.
Brzi rast mačke
Ubrzani rast tijekom juvenilnog razdoblja, uzrokovan prekaloričnom ili neuravnoteženom prehranom, može negativno utjecati na razvoj zgloba kuka. To može dovesti do nepravilnog oblikovanja dijelova zgloba i nestabilnosti.
Prekomjerna težina
Težina (prekomjerna težina) i pretilost povećavaju pritisak na zglobove kuka. Ovaj dodatni stres može pogoršati genetsku predispoziciju ili izravno pridonijeti trošenju zglobova. Ovo je jedan od glavnih uzroka displazije kukova u mačaka, osobito onih s genetskom predispozicijom, posebice Maine Coon, Ragdoll i Perzijske pasmine.
Pasmine sklone displaziji kukova:
Traume
Mačje ozljede ili udarci u kuk ili zdjelicu mogu uzrokovati upalu i strukturne promjene u zglobu. Takva trauma može povećati rizik od displazije, osobito ako je zglob zahvaćen prije nego što se potpuno razvije. Traumatska displazija kuka javlja se osobito kod malih, vrlo aktivnih mačaka koje pretrpe ozljede u igri ili iz drugih razloga.
Okolinski čimbenici mogu izazvati displaziju kukova kod mačaka
Nedostatak odgovarajuće tjelesne aktivnosti ili, naprotiv, preopterećenje zglobova stalnim intenzivnim vježbanjem, može utjecati na zdravlje kukova i dovesti do ovog stanja.
Razumijevanje ovih uzroka vrlo je važno za prepoznavanje mačaka s visokim rizikom i za poduzimanje preventivnih mjera kao što su održavanje optimalne težine, osiguravanje uravnotežene prehrane i izbjegavanje trauma. Iako niti jedna mačka nije potpuno imuna na displaziju kukova, pravilna njega i zdrav način života mogu uvelike smanjiti rizik od razvoja ili pogoršanja ovog stanja.
Koji su simptomi displazije kukova?
Simptomi displazije kukova u mačaka mogu varirati ovisno o težini stanja, dobi i općem zdravstvenom stanju. Obično postaju očigledniji kako bolest napreduje. Ovo su glavni znakovi na koje treba obratiti pozornost:
Hodanje šepajući: Mačka može imati poteškoća s normalnim hodanjem, a šepanje može biti očitije nakon razdoblja intenzivne aktivnosti ili sna.
Pročitajte također: Nedostatak stabilnosti mačke na stražnjim nogama. 5 mogućih uzroka
Promjene u tjelesnoj aktivnosti: Mačka može izbjegavati skakanje ili druge aktivnosti koje uključuju intenzivne pokrete, preferirajući dulje mirovanje.
Bol: Mačka može pokazivati znakove nelagode ili boli, osobito u bokovima, kada je mazite ili podižete.
Atrofija mišića: Mišići oko kukova i stražnjih udova mogu oslabiti i smanjiti se u volumenu zbog ograničene upotrebe ovih udova.
Promjene u ponašanju: Mačka može postati razdražljivija, povučenija ili agresivnija kada se dodiruju bolna područja.
U slučajevima kada je ovo stanje uznapredovalo, mačka može imati velike poteškoće u stajanju ili penjanju uz stepenice, a pokreti koji uključuju kukove postaju joj sve teži. Također, u uznapredovalim stadijima mogu se čuti šumovi zglobova pri pomicanju kukova.
Dijagnoza displazije kukova u mačaka
Dijagnosticiranje displazije kukova u mačaka uključuje nekoliko koraka, kombinirajući kliničku procjenu s naprednim slikovnim pretragama. Točna dijagnoza vrlo je važna za uspostavljanje plana liječenja prilagođenog potrebama mačke.
Prije svega će se razmotriti povijest bolesti mačke. Veterinar će započeti prikupljanjem detalja, uključujući uočene simptome, dob u kojoj su se pojavili i povijest traume. Fizikalni pregled usredotočuje se na zglobove kuka, gledajući pokretljivost, fleksibilnost i sve znakove nelagode ili boli. Veterinar također može procijeniti položaj i pokrete stražnjih udova kako bi otkrio očite abnormalnosti.
Ako se sumnja na displaziju kukova kod mačaka, X-zrake često su sljedeći korak. Omogućuju promatranje strukture zgloba kuka, ističući malformacije, abnormalni zglobni prostor ili znakove pretjeranog trošenja hrskavice. Za dobivanje jasnih i točnih slika, mačka može trebati sedaciju ili laganu anesteziju, osobito ako je uznemirena ili bol ometa pravilan položaj.
U slučajevima kada je potrebna detaljnija analiza zglobova, liječnik može zatražiti kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MRI). Ove metode će moći pružiti trodimenzionalnu sliku zgloba i mekih tkiva oko zgloba, kao što su ligamenti, mišići i hrskavica.
Konačna dijagnoza bit će rezultat kombinacije kliničkih simptoma i rezultata slikovnih testova. Veterinar će razmotriti ozbiljnost displazije i njezin utjecaj na kvalitetu života mačke te donijeti odluku o liječenju.
Kako se liječi displazija kuka kod mačaka?
Na temelju simptoma i medicinske procjene, liječenje displazije kuka kod mačaka uglavnom će biti usmjeren na kontrolu boli, poboljšanje funkcije zglobova i usporavanje napredovanja bolesti. Strategija liječenja prilagođava se težini stanja, dobi i općem zdravstvenom stanju mačke.
Kontrola težine
Održavanje zdrave tjelesne težine ključno je za smanjenje pritiska na zahvaćene zglobove. Ako mačka ima prekomjernu tjelesnu težinu, preporuča se prilagoditi prehranu i provoditi lagani program tjelovježbe, pod nadzorom veterinara.
Terapija lijekovima
Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) pomaže smanjiti upalu i bol, poboljšavajući udobnost mačke.
Dodaci za zglobove kao što su: glukozamin, kondroitin i omega-3 masne kiseline mogu pomoći u zaštiti i regeneraciji zglobne hrskavice, pružajući dugoročnu podršku zdravlju zglobova.
U slučajevima jakih bolova, veterinar može propisati analgetici jače ili druge pomoćne lijekove.
Fizioterapija i kontrolirana tjelovježba
Umjerena tjelovježba i fizikalna terapija mogu pomoći u održavanju pokretljivosti zglobova, ojačati mišiće oko kuka i smanjiti stres na zglobove. Druge komplementarne terapije, poput hidroterapije, također mogu biti od pomoći.
Kirurška intervencija
U teškim slučajevima displazije, kada druge metode ne pružaju dovoljno olakšanje, operacija može biti neophodna. Opcije uključuju:
- Remodeliranje zgloba kuka: Kirurški zahvati koji prilagođavaju strukturu zgloba radi poboljšanja poravnanja i funkcije.
- Totalna zamjena kuka: Preporučena u teškim slučajevima, ova intervencija uključuje zamjenu zahvaćenog zgloba umjetnim.
Odluka o operaciji ovisi o nekoliko čimbenika, kao što su dob mačke, opće zdravstveno stanje i stupanj oštećenja zglobova.
Dopunska njega
Laserska terapija ili akupunktura su metode koje mogu smanjiti bol i upalu te podržati proces oporavka.
Osiguravanje ugodnog okruženja, sa neklizajuće površine i pristupačna mjesta za odmor, mogu smanjiti svakodnevnu nelagodu mačke.
Preporuča se da sa svojim veterinarom porazgovarate o svim mogućnostima liječenja i zajedno odredite najprikladniju strategiju za potrebe vaše mačke. Uz odgovarajuće liječenje i njegu, većina mačaka s displazijom kukova može živjeti dug, aktivan i udoban život.
